Usred ovog mozaika različitih frontova, jedna se stvar posebno izdvaja: Ansarullah ovaj rat ne vodi jednostavno zauzimanjem gradova i sela. Kontrola nad energetskim resursima, uzvisinama, ključnim putevima i strateškim prolazima je ono što povezuje različite frontove i što bi na kraju moglo odlučiti njihov ishod.
Posmatrano iz tog ugla, Marib na sjeveru, Taiz u centralnom i zapadnom dijelu zemlje i Lahij na jugu, iako su geografski međusobno veoma udaljeni, postali su povezani dijelovi jedne strateške jednačine. Na jednoj strani te jednačine nalaze se naftne i plinske rezerve Mariba, a na drugoj zapadna obala, Al-Moha i Bab el-Mandeb.
Marib, bitka za energiju i geografsku kontrolu
Koncentracija borbi na Marib važna je zato što je ova pokrajina uporište protivnika Ansarullaha na sjeveru i jedan od ključnih energetskih centara zemlje. Njene rezerve nafte i plina, kao i energetska infrastruktura, pretvorile su Marib u jedan od najvažnijih potencijalnih izvora prihoda za bilo koju stranu koja ga kontroliše.
Iz tog ugla, bitka za Marib nije samo vojno nadmetanje za jednu pokrajinu. Kontrola nad njim mogla bi donijeti tri stvari istovremeno: zadavanje ozbiljnog udarca jednom od najvažnijih uporišta protivničkog fronta, pristup energetskim resursima i stvaranje političke poluge za buduće pregovore.
Pristup nafti i plinu Mariba cilj je Ansarullaha već više od deset godina, rekao je jemenski politički komentator Saddam al-Haribi za Al-Jazeeru. On je naglasio da bi, ukoliko pokret preuzme pokrajinu, kontrolu nad energetskim resursima mogao koristiti kao polugu za ostvarivanje povoljnijih uslova u eventualnim budućim naporima za posredovanje.
Značaj Mariba, dakle, treba procjenjivati šire od same vojne pobjede na bojnom polju. Zauzimanje pokrajine moglo bi zadati ozbiljan udarac strukturi državne moći u Jemenu. Adam Baron, saradnik programa Future Security pri think-tanku New America, opisao je za Al-Jazeeru takav razvoj događaja kao “prelomni trenutak” za unutrašnju dinamiku Jemena. Ipak, upozorio je da će borba za Marib biti teška, jer će snage vlade sa sjedištem u Adenu tu bitku doživljavati kao pitanje opstanka.
Značaj Mariba, međutim, daleko nadilazi energetiku. Njegov geografski položaj nalazi se na glavnom koridoru koji povezuje sjeverni Jemen s južnim pokrajinama, uključujući Šabvu i Al-Mahru. Stoga bi kontrola nad Maribom mogla uticati na mogućnost premještanja snaga i pristupa južnim područjima.
Zbog toga bi pobjeda u Maribu, pored vojnih i ekonomskih posljedica, imala i snažan propagandni učinak. Velika pobjeda na ovom frontu mogla bi promijeniti odnos snaga u unutrašnjem sukobu u korist Ansarullaha i pokazati da su snage iz Sane na putu da uspostave kontrolu nad većim teritorijalnim dijelom zemlje, kao i da su sposobne ostvariti još veće pobjede.
Taiz, tačka spajanja sjevera, juga i obale
Na drugom frontu, Taiz se pojavio kao jedno od najvažnijih bojišta rata. Značaj ove pokrajine prije svega proizlazi iz njenog geografskog položaja i mreže puteva. Taiz se nalazi između teritorija pod kontrolom Ansarullaha na sjeveru i zapadu i područja koja drže njihovi protivnici na jugu. Putevi koji prolaze kroz ovu pokrajinu povezuju različite dijelove Jemena. Pokrajina se nalazi u središtu mreže puteva koji povezuju Al-Mohu, zapadnu obalu, Aden i druga područja pod kontrolom snaga protivnika Ansarullaha. Stoga bi kontrola nad Taizom mogla direktno uticati na linije snabdijevanja, kretanje trupa, pa čak i komercijalni transport.
Ono što Taiz čini posebno osjetljivim frontom jeste njegov planinski teren. Visovi ove pokrajine pružaju osmatračnice i omogućavaju kontrolu nad okolnim putevima, selima i dolinama. Zbog toga zauzimanje samo jednog vrha ili planinskog prolaza može promijeniti vojnu ravnotežu na mnogo širem području.
Značaj toga postao je jasan u nedavnim borbama. Sukobi su izbili na frontu Al-Akroud na jugoistoku Taiza, prije nego što su se proširili na područja poput Bani Bakra, Humayra, Al-Kadahe i Džabal-Hana. Izvori povezani s Adenom tvrde da su tokom posljednjih nekoliko sati odbili napade snaga Sane i narodnih snaga, ali dostupne informacije ukazuju na značajna napredovanja Ansarullaha u ovoj pokrajini.
Pravi značaj događaja u Taizu, međutim, najbolje se može razumjeti u odnosu na Bab el-Mandeb.
Al-Moha i Bab el-Mandeb: prsten koji regionalizira sukob
Teško je razumjeti razvoj događaja u Taizu bez posmatranja borbi na zapadnoj obali. Posljednjih sedmica snage Ansarullaha nastoje učvrstiti kontrolu nad obalnim područjima, a pritisak na Taiz čini se dijelom iste strategije.
U tom kontekstu, zauzimanje Al-Mohe dobija poseban značaj. Al-Moha se nalazi na obali Crvenog mora, na pravcu koji vodi prema Bab el-Mandebu, moreuzu koji povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom i predstavlja jedan od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu. Moreuz je širok približno 20 kilometara, a prije eskalacije sukoba kroz njega je prolazilo oko 12% svjetske trgovine.
Za snage Ansarullaha cilj stoga nije samo dolazak do obale, već izgradnja geografske i vojne dubine potrebne za zaštitu novoosvojenih obalnih područja. Ako Taiz može služiti kao polazna tačka za protivničke snage, obalna područja pod kontrolom Sane ostat će izložena protunapadu. Presijecanje veza Taiza s Al-Mohom i jugom stoga je dio nastojanja da se učvrste dobici ostvareni na obali.
Ansarullah, zapravo, primjenjuje logiku “povezivanja frontova”. Zauzimanje obalnog područja bez osiguranja puteva koji vode do njega predstavlja samo krhki i nesiguran dobitak. Pritisak na zapadni i jugozapadni dio Taiza, kao i nastojanje da se presijeku linije snabdijevanja, treba posmatrati kao nastavak obalne kampanje, a ne kao niz odvojenih bitaka.
Visovi Taiza: skrivena strana bitke za obalu
Jedan od najvažnijih dijelova ove jednačine jesu visovi zapadno od Taiza. U planinskoj geografiji Jemena teško je zadržati kontrolu nad obalom bez kontrole nad visovima koji dominiraju tim područjem. Zbog toga su planinska područja poput Al-Kadahe, Rasana, Džardada i Kahbuba dobila dodatni značaj.
Ovo pokazuje da rat u Jemenu nije samo borba za gradove, već i rat za geografsku konfiguraciju terena. Putevi, visovi, prolazi i obala zajedno čine mrežu čija kontrola može povećati sposobnost jedne strane da premješta trupe i snabdijevanje, dok istovremeno smanjuje sposobnost druge strane da izvede protunapad.
Iz tog ugla, područje koje bismo mogli nazvati unutrašnjom dubinom Bab el-Mandeba obuhvata dijelove Hudejde, Taiza i Lahija. Putevi i planinski predjeli na tom prostoru određuju kretanje snaga, a uspostavljanje čvrste kontrole nad njima može olakšati pritisak na novooslobođena obalna područja.
Lahij, južni prsten jednačine
U južnom dijelu Taiza, pokrajina Lahij ulazi u ovu stratešku računicu. Posljednjih dana vode se sukobi oko planina Noman, a obje strane izvijestile su o napredovanju na ovom planinskom području. Ono je od velikog značaja zbog svog položaja iznad Al-Vazije i Al-Madrabe, kao i blizine puteva koji povezuju Taiz s jugom.
Značaj Lahija prvenstveno proizlazi iz njegove blizine Adenu i južnim područjima. Zbog toga bi širenje borbi prema jugu moglo imati posljedice koje nadilaze ograničenu promjenu linija fronta. U takvim okolnostima, kontrola nad visovima Lahija može povećati sposobnost praćenja i kontrole ključnih puteva.
Zato Taiz i Lahij treba posmatrati kao dva povezana fronta. Obje strane nastojat će osigurati transportne i komunikacijske pravce, istovremeno nastojeći protivničkoj strani uskratiti novi prostor za manevrisanje.
Protivnici Ansarullaha su podijeljeni
S druge strane, snage Adena suočavaju se sa strukturalnim problemima, uključujući unutrašnje sukobe, nepostojanje jedinstvene komande i splet različitih političkih i regionalnih interesa. Te podjele ozbiljno su oslabile sposobnost protivničke strane da formira efikasne snage koje bi se suprotstavile napredovanju Ansarullaha.
U međuvremenu, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati posljednjih sedmica nastoje ujediniti svoje snage, posebno u Hadramautu, u pokušaju da otvore front s istoka i smanje pritisak na obalni region.
Kada se sve ovo sagleda zajedno, karta sukoba pokazuje da rasprostranjene borbe ne znače da Ansarullah nema koherentnu ratnu strategiju. Sana nastoji izgraditi povezanu mrežu energetskih resursa, puteva, planinskih visova, luka i strateških prolaza.
Ako se takav geografski kontinuitet uspostavi, ravnoteža u ratu mogla bi se proširiti izvan okvira unutrašnjeg sukoba i promijeniti odnose snaga u Crvenom moru, Adenskom zaljevu i na međunarodnim trgovinskim pomorskim rutama.
Your Comment